Opus Dei

“Znate li zašto se Djelo toliko razvilo? Zato što su ga tretirali kao vreću pšenice; udarali su ga i ishabali. Ali sjeme je tako sićušno da ga nisu slomili. Naprotiv, raspršila su ga četiri vjetra...”

Krist, Marija i Papa uvijek su bili najveće ljubavi njegovog života. I sada je napokon bio ondje, veoma blizu Kristovog nasljednika, u noći s 23. na 24.lipnja 1946. Blaga rimska zora zatekla ga je na balkonu, fizički iscrpljenog, ali neopisivo duhovno radosnog.

“Počeo sam držati brojne, brojne duhovne vježbe – u to su vrijeme trajale i po sedam dana – u brojnim španjolskim biskupijama. Bio sam jako mlad i sramio sam se.“

Nakon bijega na drugu stranu Španjolske i kratkog zadržavanja u Pamploni, sveti Josemaría smjestio se u Burgosu. Odande, u teškoj oskudici, u zemlji razorenoj ratom, provodio je intenzivan apostolat.

Izbio je španjolski Građanski rat istodobno kao i jedan od najnasilnijih razdoblje vjerskih progona u povijesti Crkve.

Godine 1928., 1929., 1930… Sveti Josemaría trebao je ispuniti Božju volju, ali nije imao ni osposobljene pomoćnike, ni novac, ni zaštitnika.

Među siromašnima, bolesnima i djecom tražio je snagu potrebnu za ostvarivanje velikog projekta kojim ga je Bog tada opteretio. Bila je to škola patnje za jačanje duše kao priprema za svoju zadaću.

Zašto postaje svećenik? Naš Gospodin nešto želi: što to? A na latinskom – ne baš elegantnom latinskom - ... ponavljao sam Domine, ut videam! Ut sit! Ut sit! Neka bude to što ti želiš i ono o čemu ništa ne znam!”

Možda se čini iznenađujućim da je tako malena stvar poput stopa u snijegu bila dječaku dovoljna da donese veliku odluku odnosno da preda svoj život Bogu. Ali to je jezik kojim se Bog često služi u pozivanju ljudi; to je način na koji su velikodušne duše, iskreni tražitelji Boga sposobne odgovoriti, s vjerom.