Opus Dei

Potraži Boga u dubinama svoga čistog, lijepog srca; u dubini svoje duše kada si mu vjeran. I nikada nemoj izgubiti tu intimnost. I ako ponekad ne znaš kako bi Mu se obratio, što bi Mu rekao, ili se ne usuđuješ potražiti Krista u sebi, obrati se Mariji, “tota pulchra” – sva čista, predivna – da bi joj povjerio: Marijo, Majko naša, Gospodin je htio da ti budeš ona koja će se svojim rukama brinuti o Bogu: pouči me – pouči svih nas – postupati prema tvom Sinu!

Redovna providnost je jedno stalno čudo, ali… On će upotrijebiti izvanredna sredstva, kad bude neophodno.

Ljudi – tako se uvijek u povijesti događalo – povezuju svoje živote kako bi ostvarili zajedničku misiju i sudbinu. Hoće li vrijediti manje za muškarce i žene sadašnjice „jedina sudbina“ vječne sreće?

Kako je kratko vrijeme našeg zemaljskog puta! U dubini srca dosljednog kršćanina ove riječi zvuče kao jedan prijekor, jer nije uvijek bio velikodušan, a istovremeno su mu i kao neprestano poticanje...

One, naime, mnogo mogu kod Boga! Kamo sreće da, spominjući ih, možeš reći: „Moje dobre prijateljice, duše u čistilištu…“

Kada je Josemaría bio jako mali, majka i otac su ga naučili moliti kratke, jednostavne molitve Isusu, Mariji i Anđelu Čuvaru.

Daleko – tamo na obzorju – čini se da se nebo spaja sa zemljom. Nemoj zaboraviti da se nebo i zemlja doista spajaju tek u tvome srcu djeteta Božjega. ‘Brazda’, 309

Na to smo pozvani mi kršćani, to je naš apostolski zadatak, to je revnost koja nas treba posve zaokupiti: da ostvarimo Kristovo kraljevstvo, da iskorijenimo mržnju i nasilje, te da širimo spasonosan i mirotvoran balzam ljubavi na zemlji.

Uvijek sam shvaćao odmor kao odmak od dnevnih dužnosti, nikada kao ljenčarenje.

Imamo ljudske ideale koji postaju božanski. U našem se životu otvaraju ova obzorja nade i dođemo do točke gdje se samovoljno žrtvujemo