Gospel (Mt 17:22-27)

U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.« 

I ožalostiše se silno.Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«

Komentar

Današnje evanđelje počinje najavom Kristove buduće muke, smrti i uskrsnuća, a završava pokazujući Isusa kako čini malo čudo.

Ovo je druga objava njegove muke, smrti i uskrsnuća, što duboko žalosti njegove učenike. Patnja je jedno od najčešćih iskustava u životu. Često duboko patimo iz razloga koje nismo očekivali. Poput učenika, i mi se možemo obeshrabriti u svakodnevnom životu zbog križa: zbog nepravde, zbog nečega što ne ide kako smo se nadali, zbog neočekivane poteškoće. Sveti Josemaría nas uvjerava: “Ako shvatiš da te patnje – tijela ili duše – znače pročišćenje i zasluge, blagoslovi ih” (Put, 219).

Evanđeoski odlomak nastavlja se tako da netko pita učenike plaćaju li hramski porez. Znamo da su mnogi hramski svećenici u Isusovo vrijeme bili oslobođeni plaćanja ovog poreza. Isus je Sin Božji i Gospodar Hrama; stoga ima više razloga nego itko da ga ne plati. Unatoč tome, naš Gospodin kaže Petru da plati porez "kako ne bi bio sablazan". Plaća šekel, što je vrijedilo četiri denara. Porez koji se dugovao Hramu iznosio je dva denara po osobi; dakle ovo je točan iznos koji bi Petar i Isus trebali platiti. Malim čudom koje čini, naš nas Gospodin poziva da ispunimo svoje društvene dužnosti i ne koristimo se posebnim povlasticama da bismo se izuzeli.

Dva događaja koja danas vidimo su povezana. Naš Gospodin će morati trpjeti, ali također vidimo Božju moć da nadvlada sve poteškoće. Nauk je jasan. I mi ćemo u našim životima ponekad morati patiti, ali ako se pouzdamo u našeg Gospodina, on će nam uvijek priteći u pomoć. Sveti Josemaría nas je uvjeravao: „Kad se suočite sa stvarnošću patnje, ako ikada osjetite da vam se duša koleba, lijek je pogledati Krista“ (Susret s Kristom, br. 168). Bez obzira na sve što možemo susresti u našem životu, uvijek se uzdajmo u našeg Gospodara.